Pretvorba božanskog Klaudija u tikvu

U zoru 13. listopada 54. godine naše ere, u šezdeset četvrtoj godini života i četrnaestoj godini carevanja, preminuo je rimski car Tiberius Claudius Nero Germanicus, u povijesti poznatiji po svojem gentilnom imenu Klaudije. Uzrok smrti najvjerojatnije je bila otrovana gljiva za kojom je car lakomo posegnuo ne na­slućujući njezin ubitačni sastojak.
U cjelini antičke književne povijesti teško je pronaći tekst koji obasiže svega petnaest poglavlja a da se u njegovu tumače­nju i nakon smjene nekoliko uglednih filoloških generacija još i sad pokazuju ozbiljne točke prijepora. Upravo je takav tekst koji je u izvorniku i prijevodu otisnut u ovoj knjižici. Još se i danas raspravlja o njegovu točnom naslovljavanju, o tumačenju prihvaćena naslova (Ἀποκολοκύντωσις divi Claudii), o njegovu autorstvu, o vremenu njegova nastanka, o njegovoj dovršenosti ili krnjosti. Jedna se, među­ tim, suglasnost u svakoj od tih rasprava redovno pretpostavlja: nitko ne dvoji da je riječ o jednom od estetički najprovokativnijih tekstova cjelokupne antičke beletrističke baštine, o tek­stu koji ni u grčkoj ni u rimskoj književnosti nema ni pravog prethodnika ni pravog nasljednika.
Ovo je dvojezično izdanje objavila biblioteka Latina et Graeca, a prijevod je napravio Darko Novaković.